Zemlja rahla, mekana, ma savršeno. Baš sam bila zadovoljna i sretna. Reko sad ću još malo okopat, ali vrag odnio šalu nije baš za mahat motikom a grmi i sijeva.
Taman uđem u kuću lagano počinje kiša, grmi, tutnji a na nebu ligth show od munja.
Bilo je baš gadno i još krenio ludovat vjetar. Spustio se mrak, a ja razmišljam o paprikama. 
Ok, znam da je već dosta kasno za rasadu i da je paprika bila dosta visoka, pa neće valjda sad vjetar sve pokidati i polijegati.
Otvorim vrata od dvorišta, gledam i ne usudim se otići do vrta jer dva su realna scenarija. Prvi da mi policija pokuca na vrata jer dok bi ja svjetilila s mobitelom iznad mojih paprika sigurno bi me vidjela neka video kamera ( drage susjede ) pa bi se uplašile misleći da nekakv avet čući u bašći kod susjede ( kod mene), druga opcija je da me dok držim mobitel i svijetlim opali grom, pa da samo lagano pocrnim i nema me. 
Gledam tako i razmišljam, em mala djeca u kući, em mladi muž, ma neću se zafrkavat bezveze, izdržat ću do jutra. 
Evo jutra, al evo opet i salauka. Tutnji, sijeva, moram čekat da se sve smiri. Držim fige da su moje papričice izdržale!!! 
🌟Paprike izdržale i ponosno stoje