Logirala sam se davno, ima sad već skoro negdje i desetak godina u jeku prosvjeda koji su se širili po gradovima. Mladi revolucionari htjeli su nešto promijeniti, kao izaći će ljudi na ulicu, pa ćemo nešto promijeniti. Da, moš ‘ mislit kako smo uspjeli. Skupila se nas šačica, poslušali jedan govor i otišli doma.
Prosvjed prošao, profil ostao, ali tada sam koristila nadimak i buduće prezime, kao zbog prosvjeda.
Tada na face-u nije bilo puno ljudi, nas par samo. Nikada nisam imala puno prijatelja, jer kontam trebaju mi samo oni koje poznam, šta ću sad prihvaćati ljude koje ne znam.
Uglavnom, taj moj profil prolazio je stalno kroz nekakve promjene. Nikad nisam bila zadovoljna. Stavila sam ja i pravo ime i prezime, i sve osobne podatke, i stalno neke novitete.
Onda razmišljam, a koga to sad zanima, moje diplome, moj posao, još će netko pomisliti kako se hvalim i sad nekome to nabijam na nos.
Stalno sam imala u glavi misao da to nikoga ne zanima, da to nekoga opterećuje, zamara. Ma,baš eto nekoga zanima i šta ja sad još i mislim.
I tako je moj profil prolazio razne izmjene i stalno sam pokušavala napraviti nešto s čime ću biti prvenstveno JA zadovoljna.
Jedno vrijeme sam čak napisala da radim u Mordoru, pa dobro nakon nekog vremena skužila sam kako nije baš u redu da sam tako zločesta prema firmi u kojoj kruh zarađujem!
Uglavnom, stalno nekakvo traženje, izmjene, brisanja.
Obrisala sam ja i sve svoje podatke, u jednom periodu nije me bilo dvije godine jer sam se vratila u školske klupe, pa kao učim, a face mi oduzima vrijeme.
Onda sam se vratila. Vratila sam se jer su mi nedostajale moje zvijezdice.
Ovaj internet je fora stvar, upoznaš prekrasne ljude, s nekima stupiš u kontakt nakon dugo vremena.
Tako sam na jednom forumu upoznala prekrasne ženice koje su mi puno pomogle u novom poglavlju mog života (trudnoća, majčinstvo).
S nekima sam se toliko zbližila i povezala da su mi kao obitelj, neke nisam nikad upoznala, ali toliko smo povezane da imam osjećaj kako ih znam bolje nego neke koje poznajem cijeli život.
Ma, ima puno tih mojih zvijezdica!
Sada da pogledate, na profilu ništa zanimljivo, sve nešto bezveze, nagradne igre, koja slika.
Kontam, ma šta ću zamarati ljude, ali volim pratit moje zvijezdice, veselit se njhovim uspjesima, gledat slikice, pa ajd neću ponovno otići.
Svaki dan meni nešto sine, joj, napisala bi nešto, ali opet kontam, a koga to zanima, nije ni mjesto ni vrijeme da ja sad tu nešto tipkam i filozofiram.
Stalno razmišljam, ljudi će mislit kako tražim like-ove, a ja samo želim izbaciti te neke misli što se roje i nešto pisati.
Znaju ovi moji da sam uvijek nešto pisala, organizirala, sastavljala spiskove, punila rokovnike.
Ne mogu ja bez toga!
Opet ja surfam, tražim, imam te neke ideje, ali nema realizacije nikakve.
Imam te neke svoje ljude koji me potiču da pišem, ali nikako da krenem.
Neki dan, opet uslijed “onih” mojih hormona i nesanice nasurfam ja u alatima face-a na stranice i blogove. BLINK!
Ajd sad još skupi hrabrosti, pa otvori stranicu pomislim.
Razmišljam tako, pa tamo mogu stvarno pisati i mudrovati do iznemoglosti jer je za tu svrhu i namijenjeno, još pozovem ljude koje vole čitati i družiti se, neću nikoga tko ne želi opterećivati, nema osobnih podataka, ma super.
Ja presretna, pa to je napokon TO što sam tražila!!!!
Navala emocija, sreće, ma kud puklo da puklo, probat ću, pa nije smak svijeta, ako nitko ne bude čitao.
Ima ta jedna moja zvijezda, dok sam hodala po rubu i bojala se pada ona me gurnula.
Znala je kako neću pasti, već ću dobiti krila i poletjeti tamo gdje sam oduvijek htjela!

samoiskreno.info

Istaknuta slika: telegraph.co.uk