Photo by: bestpicturess.weebly.com

Oduvijek me fascinira ta naša prekrasna priroda, šarenilo boja i bogatstvo raznovrsnosti. Za razliku od današnje djece, mi smo stalno bili vani i uživali u dvorištu, vrtu,  kanalu, vikendici, šumi na jezeru.Od malena su nas roditelji vodili na pecanje, pa smo tako brat i ja zavoljeli prirodu i čari pecanja.

Često čujem kako ljudi kažu :” Kako ti nije dosadno na pecanju?”, “Što imaš od toga da gledaš u vodu i sjediš satima?”.

Meni nema draže i ljepše aktivnosti od odlaska u prirodu, šetati i slušati tišinu, ili sjediti pored vode i pecati. Sjediš u hladu, gledaš u plovak na vodi i zjakaš okolo upijajući ljepote. Pustiš mozak na pašu, upijaš mir, tišinu i puniš baterije kao mobitel kad je uštekan u struju. Nema boljeg ručka od onog kojeg sam upecaš ili ajd dobro poneseš od kuće za svaki slučaj sve pripremljeno, pa samo baciš na tanjuraču ili roštilj. Ma, mogla bi danima tako biti u prirodi. U biti jednog dana želim živjeti negdje u nekakvoj vikendici kao što je na slici.

Gledam tako te prekrasne biljke, drveće, cvijeće prekrasnih boja i razmišljam kako su u biti i oni živa bića. Nije li to fascinantno da svake godine te iste biljke, drveće i cvijeće znaju kada se treba probuditi?!? Imaju li termometar negdje skriven u zemlji ili iznad zemlje kojim prate temperaturu ili slušaju Vakulu?!?Točno znaju kada trebaju krenuti s pupanjem, kada cvjetati, kada šarati i pustiti lišće?

Znaju koje je godišnje doba i kako se moraju ponašati? To je čudo. Čudo prirode!

Prirodu samo trebamo pustiti na miru da živi najbolje kako zna i umije, ne treba joj naša pomoć. Mi se samo trebamo potruditi da ju čuvamo i ne uništavamo, kako bi još dugo mogli uživati u njoj skupa s našom djecom!

samoiskreno.info

Istaknuta slika : photobucket.com