Neki su iznenađeni, neki u šoku, a postoje ti neki koji su znali. Znali su da je počelo davno, još u Osnovnoj školi kada je bjesnio rat.
Dobila sam lijepu bilježnicu i počela.
Trajalo je sve do fax-a, puno se bilježnica i rokovnika ispunilo.
U jednom trenutku slabosti i izgubljenosti počinješ povezivati sve nešto loše sa pisanjem i misliš kako je to uzrok. Praznovjerje postane jače od tvoje vjere, uplašiš se i prestaneš.
Krene opet sve nekako na bolje, nakon par godina počneš ponovno i opet te nešto sruši, strah prevlada i opet staneš.
Želja je ipak jača i tjera te naprijed, dugi niz godina opet skupljaš hrabrost.
Imaš te neke prijatelje oko sebe koji te tjeraju da ideš dalje, da probaš. Gledaš gore, čekaš momenat, i skužiš da su hormoni bas fora stvar.
Hormoni te odnesu u oblake, tamo nema straha, nema praznovjerja. Skužiš kako si to prerastao, odrastao i učvrstio svoju vjeru.
Onda nisam imala, sada imam.
Imam taj svoj oslonac da me podupire i drži, da se ne okrećem, da zaboravim na sve loše i da samo idem naprijed hrabro uzdignute glave.
Stvoriš tako sa godinama svoj stav, karakter, osobnost i shvatiš da protiv sebe više ne želiš!
Puno je toga u maloj glavi, a meni žao da ostane samo misao.
Nema više bilježnica, vremena su se promijenila, sada je nekako lakše.
Tko želi pročitati, pročitat će!
Kome se ne sviđa, u redu, ne pišem da se svidi svakome.
Pišem zato što želim!
Imaju ti neki ljudi koji me vole slušati, koje će zanimati.
Pišem za svoje najsjajnije zvijezde.
Znaju oni tko su, ne moram ih naglašavati.
Nismo svaki dan skupa, ali znam da su tu za mene uvijek.

samoiskreno.info