Mali Lošinj

    Kako to obično i bude, večer prije puta svi su uzbuđeni i pomalo ludi, a posebno djeca. Ne znaju previše detalja, ali znaju i osjete kako se nešto sprema, ne mogu spavati i luduju. Kretali smo rano ujutro, pa se trebalo naspavati i odmoriti za put, pogotovo jer imamo malog člana koji još nije putovao tako daleko. Kada smo rekli da idemo na Mali Lošinj svi su nas u čudu gledali i pitali se jesmo li normalni da idemo s bebom od četiri mjeseca na otok i to još trajektom?!? Odluka je pala još prošle godine kada smo bili na izletu i nismo se dali pokolebati. Napunili smo se pozitivnim mislima kako će sve biti ok i ujutro u 6:21 potrpali sve u auto i krenuli put mora.

Put je prošao iznenađujuće dobro, često smo stajali i pravili pauze kako dječici ne bi bilo prenaporno. Stali smo prije i nakon Zagreba, u Gorskom Kotaru, pa preko Krčkog mosta došli na Krk gdje smo čekali ukrcavanje na trajekt za Cres. Popili smo kavu, protegnuli noge i nastavili putovanje vožnjom trajektom koja traje cca 20 minuta, taman da se malo odmorimo od auta i namjestimo kralježnicu za slijedeću etapu puta. Približavajući se Cresu, otok je postajao sve veći i impresivniji, rekla bih “veliki debeli otok”. Cres je veliki i visoki otok rijetko naseljen, prošli smo kroz samo par mjesta. Cesta od trajektne luke vodi visoko na otok koji je bogat smokvama i niskim raslinjem koje prelazi u borovu šumu, pa opet u raslinje. Većinu puta iz auta se pruža prekrasan pogled na kopno i najljepše modro more. 

Otoci Cres i Lošinj pripadaju cresko-lošinjskom arhipelagu, otočnoj skupini u kvarnerskom zaljevu. Cres, drugi po veličini hrvatski otok (dužina 68 km i širina 13 km) povezan je lukom Osor s otokom Lošinjem pokretnim mostom. Prešli smo tako preko mosta i došli na Lošinj. Vozimo se uz more s lijeve strane, a s desne strane prati nas visoki otok. Put traje sat vremena, ugodna vožnja kroz prekrasnu prirodu i očaravajući pogled na more. Odmor smo dogovorili preko lokalne turističke agencije u koju smo se uputili odmah po dolasku u Mali Lošinj. Sve je bilo odlično organizirano! Dobili smo detaljne upute o mjestu, preporuke što posjetiti i vidjet, a vlasnik apartmana došao je po nas u Agenciju i odpratio nas do našeg smještaja.

Mali Lošinj je malo pitoreskno mjesto smješteno u dnu uvale na otoku Lošinju koja je nekada bila utočište za brojne brodove i sigurna luka od nevera. U prošlosti je ovdje bilo 11 brodogradilišta i imali su najjaču trgovačku flotu. Ovdje kao da vrijeme stoji, sve je mirno i opušteno uz opojan miris mora i borove šume. Obišla sam dosta mjesta na našoj obali, ali nigdje nisam osjetila kao ovdje nekako europski štih. Mjesto je jako lijepo uređeno i čisto, pazi se na svaki detalj, a oduševilo nas je ljubaznošću i srdaćnošću.  Vidi se kako mještani žele gostima pružiti najbolju uslugu i to s osmijehom na licu. Šetajući po rivi dojmile su me šarene kamene kuće koje su se jako lijepo uklopile u arhitekturu starog dijela grada.

Naš apartman nalazio se u novom, stambenom i mirnom naselju prvi red do mora  s prekrasnim pogledom na more i kopno, tj. Velebit. Na moru mi je oduvijek bio najvažniji pogled, a ovdje ne znam je li bio ljepši ujutro, u podne ili navečer.

Pogled s balkona

photo by: samoiskreno.info

Na otoku plaža ima za svakoga, šljunčane, pješčane, stjenovite i betonirane (Veli žal, Borik, Čikat, Srebrna uvala, Kadin, Bojčić, Poljana, Artatore, Valdarke, Zabodarski, Krivica, Plieski i Uvala Engleza). Mi smo tražili neku pogodnu za malu djecu s puno hladovine, a najbolja plaža nam je bila Čikat.

 Plaža Čikat

photo by: samoiskreno.info

Iako osobno nisam za pješčane plaže jer ne volim pijesak, odlučila sam dati šansu ovoj plaži jer mi se učinila drugačijom od onih blatnih na kojima sam bila. Borova šuma, čisti svjetlucavi pijesak u kombinaciji s kamenčićima, tirkizno more, beach bar, restorani i dječja igrališta. Odlična kombinacija na veselje velikih i malih.

More – plaža Čikat

photo by: samoiskreno.info

Oko cijelog mjesta je šetnica kojom se može doći do prekrasnih plaža. Mali Lošinj je poznat i kao liječilište za plućne bolesti što me i ne čudi jer je otok bogat borovom šumom i ljekovitim raslinjem koje ne liječi samo pluća već i dušu. Osim plaža i šetnica mjesto krasi i tematski vidikovac Providenca, smješten na samom vrhu Umpiljka. Rijetko koji vidikovac pruža ovako raskošan uvid u samo srce otočja Apsyrtides (naziv otočja iz antičkog doba), poznatog od mitskih davnina kao mjesto opasne plovidbe i sigurnih luka. U produžetku vidikovca postavljena je poučna staza sa 28 interpretacijskih ploča s fotografijama koje donose priču o otočju , a osim u pogledu i prirodnom okruženju ovdje se može uživati u ponudi iz bara i lokalnim delicijama.

Vidikovac Providenca

photo by: samoiskreno.info

Kako je otok otisnut dosta u moru tako je i klima nekako drugačija, rekla bih izuzetno ugodna sredozemna klima. Temperature zraka bile su 29-30°C uz obilje hladovine, za djecu idealno. Kada se nalaziš na tako ugodnom mjestu onda je grehota gubiti vrijeme na spavanje i treba uživati u svakoj sekundi. Zato sam ja ustajala između 6:00 – 6:30, pila kavu i uživala u prvim zrakama sunca dok je ekipa spavala. Mir, tišina, pogled na more i uživanje u kavi na najjače, taman za punjenje baterija. Nakon kave i doručka išli smo na plažu, tako da smo uvijek bili među prvima da zauzmemo najbolja mjesta u hladovini. Osim nas velikih, malci su definitvno uživali. Neki igranjem u moru i pijesku, a neki spavajući u debeloj hladovini. Na plaži smo bili samo prije podne, najkasnije do 13:00 sati i nakon toga smo odmarali u apartmanu uživajući u prekrasnom pogledu. Odlučili smo kako nećemo kuhati jer smo ipak došli na odmor, pa smo ručali u lokalnim restoranima isprobavajući morske specijalitete, i moram priznati kako je hrana bila zaista odlična. Nakon ručka ponovno smo imali odmor, a navečer šetnja ili druženje s prijateljima (otočanima) koje smo upoznali.

I tako u opuštenom rasporedu i uživanju brzo je prošao jedan od najljepših godišnjih odmora. Mali Lošinj ima još puno toga za ponuditi turistima. Između ostalog i Muzej Apoksiomena, Galerija Fritzy i Miomirisni otočki vrt, ali morali smo nešto ostaviti i za slijedeći posjet.

samoiskreno.info