Photo by: samoiskreno.info

KRATAK POVIJESNI OSVRT NA DVORAC TRAKOŠĆAN

      “Trakošćan je nastao u drugoj polovici 13.stoljeća u obrambenom sustavu Zagorske grofovije kao manja osmatračka utvrda za nadzor nad putem od Ptuja prema bednjanskoj dolini. U prvim stoljećima Trakošćanom i čitavim krajem gospodari nepoznata velikaška obitelj, prvi poznati vlasnici su Celjski koji istovremeno gospodare čitavom Zagorskom grofovijom.

Polovicom 15. stoljeća njihova obitelj izumire i Trakošćan dijeli sudbinu ostalih njihovih gradova i posjeda, koji se usitnjavaju i mijenjaju razne gospodare. U toj podjeli Trakošćan, kao jedinstveno imanje s gradom i trgovištem Kamenicom, pripadne najprije vojskovođi Janu Vitovcu, zatim Ivanišu Korvinu, koji ga poklanja svom podbanu Ivanu Gyulayu. Ova obitelj zadržava dvorac kroz tri generacije, te konačno izumire 1566., a vlastelinstvo preuzima država.

Za učinjene usluge kralj Maksimilijan dodjeljuje vlastelinstvo Jurju Draškoviću, hrvatskom banu i kardinalu, najprije na osobno, a potom na nasljedno uživanje. Tako je konačno 1584. Trakošćan stekla ova obitelj koja će ga u svom posjedu, uz kraći prekid, zadržati sve do 2. svjetskog rata. Malo je poznato o prvom građevinskom obliku grada, tek u debelim zidovima sjeveroistočnog krila slutimo prvobitni palas, a najranijoj fazi svakako pripada i središnja kula. Grad su dograđivali i Gyulayi, a već druga generacija Draškovića značajno dograđuje grad i to izvodeći zapadnu kulu. Ova okrugla topnička kula prilagođuje grad aktivnoj obrani vatrenim oružjem, a grb i natpis svjedoče da su je izveli braća Ivan II i Petar Drašković 1592. godine. U to vrijeme Trakošćan već ima osnovne gabarite koje zadržava do danas, o čemu svjedoči najstariji sačuvani prikaz iz 1667. U sukobu Gašpara mlađeg i njegovog zeta Nikole Zrinskog polovicom 17. stoljeća grad je postradao, pa obitelj radije boravi u obnovljenom i proširenom Klenovniku. Ipak zadržavaju naslov Trakošćanski, a i stari titularni grad dalje obnavljaju i utvrđuju, sada više za potrebe boravka vojske.

Tijekom 18. stoljeća grad se uglavnom zapušta, te se čini da obitelj više uopće ne boravi ovdje. Tek u prvoj polovici 19. stoljeća ponovno se obitelj zainteresira za svoj titularni grad, sada u duhu drugog vremena, romantičnog povratka prirodi i obiteljskim tradicijama. U tom duhu Juraj V Drašković grad obnavlja rezidencijalni dvorac po uzoru na njemačke romantične dvorce. Istodobno se uređuje i parkovni okoliš sa umjetnim jezerom kao i odgovarajući neostilski inventar. Nakon obnove, koja se odvija 1840-1862., u dvorcu boravi još nekoliko generacija vlasnika koji dograđuju i preuređuju dvorac. U tom razdoblju nastaje sjeverna kula nad ulazom, a također i nadsvođena jugozapadna terasa.

Muzejski postav uređuje se u fazama od 1952. nadalje, te uređenje do danas nije potpuno završeno. Od interijernih cjelina posebno se ističu viteška i lovačka dvorana, glazbeni salon, atelier slikarice Julijane Erdoaedy, kao i ostale zbirke smještene po ostalim prostorijama. Posebno treba istaknuti zbirku oružja sa primjercima od 15. do 19. stoljeća. Tu je dalje zbirka portreta u kojoj su sačuvani obiteljski portreti Draškovića i njihovih rođaka, što predstavlja jedinstvenu slikovnicu velikaškog portreta kroz puna tri i pol stoljeća. Među njima se ističe veći broj dječjih portreta, te gotovo integralni likovni opus slikarice Julijane Erdoedy, vjerojatno prve žene u Hrvatskoj koja je stekla naslov akademske slikarice. Pored toga, u zbirci slika treba istaknuti zanimljivu zbirku časnika Draškovićeve vojske iz Sedmogodišnjeg rata, primjer popularnog slikarstva 18. stoljeća, te alegorijski ciklus Četiri kontinenta najpoznatijeg bidermajerskog slikara ovih prostora, Mihaela Stroja.

Među sačuvanim namještajem najvredniju cjelinu predstavlja, namještaj 19. stoljeća, posebno rađen za obnovljeni dvorac, gdje pojedini komadi nose i obiteljski grb, ali ne treba zanemariti ni očuvani namještaj iz ranijih stoljeća. Ističemo nekoliko kabinetskih ormarića 17. stoljeća, krevet i ormare iz istog razdoblja, te nekoliko kvalitetnih garnitura razdoblja rokokoa.

Dvorac u današnjem obliku predstavlja integralnu cjelinu, sačuvani ansambl romantične parkovne i rezidencijalne arhitekture, čemu kao posebna vrijednost pridonose sačuvani originalni interijeri.”

Tekst preuzet sa letka iz Muzeja Trakošćan

     S godinama shvatiš pravi smisao značenja pojma “aktivan odmor”. Odlučili smo prije zime baterije napuniti u Zagorju. Kada pomislimo da je to samo jedan vikend mislimo kako ništa nećemo stići napraviti i kako će vrijeme proletit, ali u biti to uopće nije tako. Mi smo iskoristili prekrasan vikend u prirodi tako da smo odmarali, kušali tradicionalna jela ovog područja, šetali po prirodi i obilazili muzeje (Dvorac Trakošćan i Muzej krapinskih neandertalaca) i to sve u dva dana. Dvorac Trakošćan me oduševio već na prvi pogled. Penjući se prema dvorcu samo sam razmišljala o tome kako je ta građevina jako stara, a izgleda odlično, čvrsto i stabilno. Pitam se : Tko su bili čarobnjaci koji su projektirali takvo impresivno zdanje?, Tko su bili građevinari?, Kako su sve napravili bez današnjih tehnologija i spoznaja?

Muzej je odlično uređen! Puno soba najmešteno autohtono vremenu. Prolaskom kroz svaku sobu možeš u glavi složiti priču kako su ljudi nekada živjeli. Svaka soba ima svoju priču iz povijesti, i prolaskom kroz sobe prolazimo etapam povijesti. Masivan drveni namještaj koji i danas izgleda savršeno, drveni stropovi rezbareni, podovi koji škripe, keramika, staklo kao da je vrijeme stalo u vremenu kada se koristilo. Oduševila me dvorska kuhinja i činjenica da mogu u živo vidjeti kako su izgledale kuhinje u dvorcu u kojima se kuhalo za puno ljudi. Uvijek sam zamišljala da su negdje u podrumu, ali ova kuhinja je visoko u dvorcu u kuli.Dvorac je na brežuljku tako da je pogled iz svih soba prekrasan. Točno možeš zamisliti kako po zimi vatra pucketa u velikim pećima, vani snijeg pada, a gospoda uživaju gledajući na zamrznuto jezero i snijegom prekrivene šumovite brežuljke ili u proljeće kada sve cvjeta i šareni se od boja.

Prekrasna priča o jednom davnom vremenu koju svakako treba doživjeti.

                                                                                                                                                   samoiskreno.info